23 stu
U petak, 10. studenog, učenici 2. a (agroturistički tehničari), 3.a (poljoprivredni tehničari –fitofarmaceuti) i 4. a (agroturistički tehničari) u pratnji profesora Bojana Antolovića, Katarine Ravnjak i Antonije Jukić bili su na tereskoj nastavi u ZZ Livač Aleksandrovac i opatiji Marija Zvijezda.
U ZZ Livač dočekao nas je direktor Draženko Budimir koji nas je upoznao s povješću zadruge čiji je jedan od osnivača Caritas Banjalučke nadbiskupije. Na samoj farmi nalazi se 320 grla goveda. Bave se proizvodnjom mlijeka koji prerađuju u sir trapist prema originalnoj recepturi. Osim mlijeka proizvode i craft pivo čija je etiketa jednaka onoj iz 1920. godine.
Iz Aleksandrovca smo se uputili u Banju Luku gdje nas je u samostanu Marija Zvijezda dočekao monsinjor Ivica Božinović. Upoznao nas je s bogatom povješću ovog nekada najvećeg trapističkog samostana u Europi u kojemu su redovnici živjeli vođeni geslom svetog Benedikta „Ora et labora“.
Prije Prvog svjetskog rata unutar ovoga samostana živjelo je 230 redovnika dok su danas tu samo dvojica.
Izgradili su crkvu koja je pravo umjetničko djelo, a u njenoj izgradnji sudjelovao je arhitekt brat Eberhard i akademski kipar Bruno Diamant. U crkvi smo vidjeli osam reljefa koji prikazuju različite događaje iz Starog i Novog zavjeta te sakristiju koja je izrađena od drveta, a omogućavala je da se za svetu misu istovremeno priprema dvadesetak svećenika.
Trapisti su izgradili sirotište i u sklopu njega školovali mlade za obrtnička i tehnička zanimanja. Bavili su se zemljoradnjom, proizvodili sir, pivo, crijep, pokrenuli mlin u sklopu kojega se nalazila hidrocentrala, pa je Banja Luka električnu rasvjetu dobila osam godina prije nego Zagreb.
U Drugom svjetskom ratu 1944. komunistička vlast trapistima je oduzela cijelo imanje koje im nikada nije vraćeno tako da danas ovi redovnici, koji su uvelike zadužili cijeli banjalučki kraj, žive u potkrovlju crkve.
Iz opatije smo se uputili u centar Banje Luke gdje smo kratko prošetali jer nas je cijelim putem pratila kiša, dok smo slobodno vrijeme proveli, a gdje drugdje nego u trgovačkom centru iz kojeg smo se uputili kući.
Antonija Jukić, prof.
Fotografije možete pogledati na poveznici: