Na naše prvo srednjoškolsko studijsko putovanje zaputili smo se 24. listopada. Odredište nam je bio Vukovar gdje smo išli odati počast palim braniteljima i civilima. Po dolasku u Vukovar prvo smo posjetili Vukovarsku bolnicu koja je tijekom najtežeg razdoblja bila jedino utočište cijelog grada. Podrum te bolnice danas je memorijalni centar, a na zidovima je kronološkim redoslijedom ispisano sve što se u bolnici događalo svih 87 dana. Prošli smo i kroz Mjesto sjećanja, muzej koji je otvoren unutar bolnice. Nakon razgledavanja bolnice zaputili smo se prema vojarni 204. vukovarske brigade. Tamo nas je srdačno dočekao pukovnik Pero Mihaljevići proveo nas kroz Muzej naoružanja hrvatske vojske. Kod vojarne je napravljena i replika logora Stajićevo u koji je odvedeno između 1300 i 1500 muškaraca različite dobi. Na putu iz vojarne prema restoranu u kojem smo ručali vidjeli smo i simbol patnje grada – Vodotoranj koji je još uvijek u ruševnom stanju, ali i dalje ponosno i uspravno stoji. U restoranu smo kratko predahnuli, a zatim krenuli prema Ovčari. Tamo smo vidjeli spomenik podignut na mjestu gdje su 20. studenog 1991. godine ubijeni vukovarski zatočenici. Na tom mjestu smo se pomolili, a don Danijel blagoslovio je i dvije spomen-ploče koje smo donijeli iz Žepča te jednu ostavili na Ovčari, a drugu kod Vječne vatre na Memorijalnom groblju koje je bilo naše pretposljednje odredište. Na Memorijalnom groblju nalazi se 938 mramornih bijelih križeva koji su postavljeni za ekshumirane žrtve. Naše zadnje odredište bio je Muzej vučedolske kulture. Muzej sadrži devetnaest prostorija od kojih su neke tematski odijeljene (geološki položaj Vučedola, dolazak Indoeuropljana, nastanak kulture itd.). Muzej nudi dosta zanimljivosti i informacija o kulturi Vučedolaca koja se pojavljuje oko 3000. god. pr. Kr. i koja je bila vrlo razvijena.

Umorni, ali puni dojmova i novih informacija, napustili smo grad na Dunavu i u Žepče stigli oko 22 h istog dana.

Katja Mrkonjić, I. a OG

Za pregled svih fotografija kliknite OVDJE