11 stu.

Kako bi se obilježio Dan općine Žepče, 560. obljetnica prvog pisanog spomena imena Žepče i Mjesec hrvatske knjige, ravnateljstvo naše škole raspisalo je natječaj za najbolji literarni rad učenika srednje škole. Natječaj je trajao do 31. listopada 2018., a najboljim je proglašen rad Antonije Knezović,  učenice I. b razreda Opće gimnazije, koji možete ispod pročitati. Tim povodom načelnik Općine Žepče gospodin Mato Zovko sa svojim pomoćnikom za društvene djelatnosti gospodinom Ilijom Barešićem organizirao je u petak, 9. studenoga 2018., prijam za Antoniju i uručio joj vrijedan dar koji će joj olakšati rad i školovanje. Iskreno zahvaljujemo na daru i podršci stvaralačkom radu mladih i njihovih odgojitelja.

Marjana Grlić

            ŽEPČE – MOJA DOMOVINA

Na polovini puta između Zenice i Doboja, u dolini rijeke Bosne rodilo se naše drago Žepče. Malom mjestu, punom prirodnih ljepota, otkrivamo podrijetlo još u davnoj 1458. godini. No nije to samo još jedan grad okružen planinama i plodnim poljima, a u sjeni mnogih većih. On je srce, duša, dom mojih najdražih. On je i moje srce i dio moga bića!

Putujući kroz povijest, vidjet ćemo kako su se u Žepču smjenjivale brojne vlasti. Stranci su svojim napadima i oružjem iscrpili naše sveto tlo. Naši su preci dali i zadnju kaplju znoja, a na koncu i zadnju kaplju krvi kako bi obranili svoju rodnu grudu. Čudesno je kakvu snagu čovjeku daju ljubav i domoljublje. Od maloga čovjeka, gotovo neprimjetnoga, oni načine velikoga borca i heroja koji ispisuje svoju povijest. No tko su ti ponosni Žepčaci? Žepčaci su, dakle, Hrvati, Srbi i Bošnjaci jer upravo u mome Žepču svoje mjesto pronašle su katolička i pravoslavna crkva te džamija. Znamo kako mnogim ljudima nedostaje ono zrnce tolerancije pa preziru sve što je drukčije, nepoznato. Upravo taj strah i sebičnost razlog su brojnim sukobima među ljudima. Pravi je čovjek samo onaj koji svoje voli i svojim se diči, a tuđe cijeni i poštuje. Naša domovina Bosna i Hercegovina, naše Žepče ne zaslužuju da ih se pamti po sukobima i lošim stvarima, nego po dobroti, poštenom radu i zajedništvu ljudi unutar nje. Vjerujem da je to moguće, a mome narodu potreban je mir i spokoj. Kažu veseo je čovjek, kud god pođe obasjava. Takvi baš trebamo biti, osobito mi mladi. Šireći radost, ljubav prema bližnjemu, prema rodnoj grudi, prema Bogu i pozivanjem na zajedništvo, možemo pokazati starijima, a i cijelome svijetu tko smo mi i u kome leži budućnost ovoga našeg kraja.

Moja je domovina moje Žepče jer u njemu sam rođena, na njegovoj zemlji prohodala, naučila prve riječi i prvi put zagrlila oca i majku. Boli me svaka ružna riječ i svako zlo koje drugi čine mome domu.

Zar netko tko je toliko propatio u prošlosti, nije zaslužio više sreće i slobode u sadašnjosti? Svi smo poslani na ovaj svijet kako bismo pronašli mjesto kojemu pripadamo i ljude s kojima trebamo dijeliti dobro i zlo. Svatko od nas ima svoju ulogu u ovome čudnom svijetu. Vjerujem kako je moja upravo u ovom malo mjestu uz rijeku Bosnu. Stoga dragi sugrađani, zapamtite:

S razlogom smo se rodili upravo u Žepču, s razlogom tu i ostanimo!

 

 Antonia Knezović, I.b OG

KŠC ”Don Bosco” Žepče