19 svi.

U subotu 29. travnja sastajemo se ujutro u oratoriju. Vrijeme je loše, no to ne djeluje na naše raspoloženje i želju mladog duha. Kiša pada kao iz kabla, a mi ulazimo u autobus. Ubrzo nas don Danijel poziva da se pomolimo. Provoditi vrijeme u vožnji svakom mladom čovjeku dosadi, pa se društvo skuplja oko jednog sjedišta i kreće veselje, pjesma i šala.

Stižemo u kišni i hladni Vukovar. Svaki ulazak u taj “crni i hladni” grad potiče me na razmišljanje o našim herojima i svoj prolivenoj krvi, a osjećaj jeze ne prestaje. Obilaskom Vukovara nastavljamo ići prema našem odredištu, Starim Jankovcima, gdje nas mještani ugodno dočekuju i raspoređujemo se po obiteljima. Popodne se svi skupljamo ispred crkve i tu nam velečasni priča o župi, ratu i kako je rat djelovao na stanovništvo. Zatim don Danijel izlazi propovijedati i govori o pravom smislu našeg dolaska u Vukovar. Naravno, ništa ne može proći bez veselih i glasnih Žepčaka koji animiraju igru s ciljem opuštanja i upoznavanja s ostalim mladima. Ostali sudionici pridružuju nam se u igranju kola uz šargiju i violinu. Na večeru idemo u  lovački dom, a putem pjevamo, pričamo i šalimo se. Činimo to upravo onako kako je naš don Bosco htio – pokazujemo svoju radost i prenosimo ju na druge mlade. Svi su veseli, otvoreni i raspoloženi za pjesmu, sviranje i plesanje, a večer završava klanjanjem Presvetom. Svi se rastajemo i krećemo u svoje domove. Čudno je biti bez interneta i provoditi vrijeme bez mobitela, ali cilj ovog susreta bio je upoznati se s mladima, njihovim iskustvima, pronaći osobe koje su nam slične te se odmoriti od svakidašnjih napasti kao što je internet. Drugi dan susreta. početak programa označila je molitva na Memorijalnom groblju. Vrhunac se događa se upravo na misnom slavlju kod vukovarskog dvorca. Zastave su na svim stranama, smijeh, žamor, pjesma… sve su to samo sitnice koje čine ovaj susret potpunim. Dan završavamo koncertom. Posebno dojmljivi tenutci bili su kada se Salezijanska provincija za pastoral mladih skupila na trgu. Program je osigurao i vrijem i za druženje s prijateljima iz Rijeke, Splita i Zagreba. Na kraju dana ispunjeni, ali umorni krećemo prema našem malom Žepču.

Bože, hvala ti na ovakvome iskustvu i svoj radosti koju si nam dao tijekom ovog susreta. Hvala i na prijateljima bez kojih nijedan moj osmijeh ne bi imao smisla. Zaista si velik, Gospodine.

Sara Jozić I b, Opća gimnazija

Za pregled svih fotografija kliknite