22 velj.

Duhovne obnove i formativni susreti za djelatnike uvijek nose i neke upečatljive poruke. Još od prošle obnove u prosincu koju je predvodio mostarski biskup Ratko Perić, nosimo snažne poruke. Vjeru treba živjeti svaki dan i s njome rasti. S vjerom i ljubavlju započeli smo i ovaj formativni susret.

U srijedu, 17. veljače 2016. godine, u 14 sati, upriličen je formativni susret za sve djelatnike našega Centra. Susret je vodio don Milan Ivančević, ravnatelj Centra.

Kao uvodni dio pogledali smo pobudnicu vrhovnoga poglavara Salezijanske družbe, don Ángela Fernándeza Artimea, pod nazivom S Isusom kročimo zajedno putovima Duha. Poruke pobudnice bile su snažne. U središtu našega življenja treba biti Isus. A naš život je putovanje i avantura Duha. Na tome putovanju Isus nas zove. On ne zapovijeda, nego poziva: „Trebam te, pođi za mnom…“ Kao primjeri Isusovih sljedbenika predstavljeni su: njegova majka Marija, sveti Petar i Pavao i Don Bosco. Oni su slijedili Duh i odazvali se: „Evo me!“, „Budi volja tvoja!“. Don Bosco je tražio Božji put i našao ga u mladima koji su i nama povjereni. Ovi sveci neka nam budu primjer za naš put. Na tome putu naučimo darivati, upoznajmo svoj nutarnji život. A jedini pravi izbor je prijateljstvo s Isusom, molitva, odricanje, zalaganje… Koračajmo zajedno s Isusom putem pravednim, putem ispravnim, koji je prožet Duhom Svetim.

Don Milan je za svoje predavanje odabrao temu Odgoj je stvar srca. Za nas kršćane čovjek je Božje dijete, stvoren za vječnost. Čovjek je uvijek u želji da zauvijek bude s Bogom. Odgajati čovjeka, Božji je posao u kojemu Bog nastoji oblikovati osjećaje svoga djeteta. Odgoj ima prevažnu ulogu. Odgoj je trajan. Treba se dati poučavati, trajno se oblikovati, dati se učiti od svega, oblikovati se od života za cijeli život. Odgoj je umijeće, a ne policijska djelatnost (papa Franjo). Uvijek treba voditi računa što se događa u srcu onoga koga odgajamo. Srce je i sažetak i izvor. Čovjek je onoliko vrijedan koliko je vrijedno njegovo srce. Samo ljubav pomaže razumu vidjeti ono što je u srcu. Nemojmo zaboraviti kako radimo u crkvenoj ustanovi. Nismo ovdje slučajno. Ovo mjesto je Božji dar svima nama. „Ja vas neću vidjeti kad vam ide ukrivo, ali ima Onaj koji vidi sve (mama Margarita). I Don Bosco je rekao: „Uči da te zavole, a ne da te se boje.“ Odgojitelj mora biti prožet evanđeoskim stavovima: iskrenošću, jednostavnošću i vjernošću preuzetim obvezama. Naš kolektiv treba biti mjesto susreta s Bogom. Trebamo njegovati iskustvo zajedništva, mogućnost dijaloga, usklađenost razlika… Uzajamno poštivanje i kolegijalnost trebaju nam biti Božji dar. Trebamo njegovati zajedničarski stil življenja, poboljšavati komunikaciju, prihvaćati svaku osobu s poštovanjem. Ovaj prostor doživljavati kao svoje, osjećati pripadnost. Trebamo odbaciti: individualizam, egoizam, aktivizam, blic-učinkovitost i sve ono što nagriza zajedništvo.

Bog voli svakog čovjeka, usadio je u srce želju za njim. Salezijanci su prepoznatljivi znakovi i nositelji Božje ljubavi mladima. Ako hoćeš odgajati, moraš pridobiti srce, osjetiti da ih voliš. Don Milan je naveo i neke smjernice crkvenoga učiteljstva na koje se trebamo često obazirati:

  • biti blaženi odgojitelji,
  • posvetiti pozornost odgoju srca,
  • ne biti previše sigurni u sebe,
  • učiti uvijek,
  • Otac je onaj koji odgaja, mi smo posrednici,
  • odgojitelji smo cijelo vrijeme,
  • odgajati mlade bogate milosrđem za građane svijeta,
  • ne tražiti od mladih što nismo sami proživjeli,
  • posvetiti vrijeme susretima s njima,
  • ne bojati se otkrivati mlade u sebi…