03 velj.

Pripravu za Dan centra započeli smo devetnicom na čast sv. Ivana Bosca. Prikladnim molitvama i pjesmama pripremali smo se za doček svoga zaštitnika. Ostale pripreme su počele mnogo prije, od natjecanja u matematici i odbojci do uvježbavanja igrokaza, recitala, zbora, folkloraša, animatora… Preko stotinu učenika sudjelovalo je u programu Dana centra. Pripremajući program htjeli smo prikazati svoje bogatstvo, a to je rad s mladima koje je iskazano kroz nesebično zalaganje i darivanje naših učenika i profesora. Samo zajedničkim radom bit ćemo „sretni sada i u vječnosti“!

Proslavu Dana centra započeli smo u petak, 29. siječnja 2016. godine, svečanom svetom misom u župnoj crkvi sv. Ante. Sveto misno slavlje predvodio je biskup Pero Sudar, promicatelj katoličkoga školstva u Bosni i Hercegovini. Koncelebrirali su ravnatelji ostalih katoličkih školskih centara, nekoliko župnika Žepačkoga dekanata i salezijanci koji djeluju u Žepču. U propovijedi je Biskup govorio o daru Božjemu u Don Boscu i salezijanskoj karizmi. Potaknuo je odgojitelje neka uče od Don Bosca biti zahtjevni, a istovremeno imati mnogo ljubavi za mlade, kako je Don Bosca naučila njegova majka. Samo dobrim odgojem prožetim ljubavlju možemo očekivati i dobra i zdrava čovjeka. Bitno je uvijek imati troje na pameti prilikom odgoja: treba učiti djecu razmišljati vlastitom glavom, u svakome radu i djelovanju treba biti prisutan Bog i treba učiti djecu da postoji ljubav bez interesa. Voljeti i ljubiti bez interesa! Ako sebe u potpunosti ne dajemo, ne možemo očekivati ni od drugih da to čine. Čovjek nije svjetlo, ali uz Boga on to svjetlo postaje. Dopustimo da nas zapali Božje svjetlo, jer bez toga nije moguće prepoznati ono sveto ni u dobrim odgajanicima, a pogotovo ne u onima koji se opiru i koji su na rubu.  Čovjek nije sol zemlje, ali uz Boga to postaje. Jednako je tako kao sol potrebna mudrost odozgor kako bi mogli odgajati s povjerenjem. Povezao je to s Don Boscovim iskustvom s dječakom B. Garellijem. Kako bi ga obranio od sakristana, Don Bosco je tvrdio da mu je prijatelj iako ga dotad nikada nije vidio. Biskup nam je nastojao približiti Don Bosca i njegov način odgoja i potaknuti nas kako valja mlade poslati u život s navikom rada, ali i sa spoznajom da ima Netko iznad njih tko ih voli. A to je Bog koji je uvijek spreman oprostiti im svaki grijeh. Dosta je priznati i pokajati se i živjeti tako u Božjemu svjetlu i radosti. Propovijed nadahnutu Pavlovom poslanicom i životnim iskustvom, upućenu nama od biskupa Sudara, dugo ćemo pamtiti. Svečanosti svete mise pridonio je i školski zbor udružen s Dominiksima. Sklad i ljepota orili su se crkvom pružajući poseban ugođaj srcu i duši. Nakon svete mise uputili smo se prema našemu Centru gdje je upriličena akademija za naše učenike, djelatnike, goste, roditelje… Školski zbor je otvorio program himnom katoličkih školskih centara. Naši učenici su ove godine pripremili bogat program. U recitalu „Don Bosco za mlade, mladi za Don Bosca“ prikazan je život Don Bosca, uloga njegove majke, vjera, molitva i ljubav prema odgoju koja je bila u njemu od malena. Na simpatičan način u igrokazu o dolasku salezijanaca u Žepče, mladi su prikazali nastanak salezijanske karizme, dolazak salezijanaca i ukorjenjivanje salezijanske karizme u bosansko-hercegovačko tlo, odnosno u dušu ovoga kraja. I kako salezijanska događanja moraju biti dinamična, animatori su izveli jednu društvenu igru kojom su podigli atmosferu u publici. Čak je i Biskup bio dio animatorskoga tima.

Tijekom akademije Biskup je uručio Godišnju nagradu „Petar Barbarić“ našemu učeniku Dubravku Tomiću, koji je nakon toga sve nas počastio svojim talentom odsviravši jednu lijepu skladbu na gitari. Ovom izvedbom Dubravko je opravdao dobivenu nagradu. Biskup je opet uputio očinsku riječ prisutnima podsjetivši na probleme odlaska mnogih iz Bosne i Hercegovine. Rekao je kako nije bitno u kakvim okolnostima čovjek živi, ni u kakvim mogućnostima, nego je odlučujuće ono što je u srcu čovjeka, s kakvim srcem živi. Mogli smo osjetiti Biskupovu iskrenu želju da gradimo i volimo ovu svoju zemlju s vjerom u Boga jer ćemo jedino tako moći voljeti i čovjeka, drugoga i drugačijega.

Posljednja je nastupila folklorna sekcija. Oni su svojom svirkom, kolima i nošnjom nakratko oživjeli duh prošlosti.

Na našoj proslavi zapažena je bila i izložba fotografija kojom je predstavljen tijek razvoja salezijanskoga djela u Žepču, od 1995. godine do danas. Izložbu su pripremili članovi fotosekcije.

Na koncu smo svi zajedno uživali u domjenku, maštovito pripravljenom vrijednim rukama.

Svake godine iznova, Dan centra budi mi neke lijepe uspomene vezane uz dolazak salezijanaca. Kako je igrokaz i predstavio, prije dvadeset godina došli su njih trojica u mjesto gdje je rijetko tko znao za njihovo postojanje i rad. Na samome početku molilo se: „Tvoj Duh oživljuje Crkvu dajući vjernicima spremnost i odvažnost da odgovore potrebama vremena. Tako je potakao don Bosca da učini Crkvu osjetljivom za svijet mladih. Neka salezijanci vjerni Don Boscu nastave njegovo djelo u našoj Domovini, a ti ih zauzvrat obdari novim snagama.“ Vođeni snagom Duha, ova molitva je i oživjela. U to su vrijeme nama mladima salezijanci bili kao rijetka pojava koja je sanjala s nama naše snove. Na prijateljski način pristupali su svakom učeniku i rušili one stare barijere odnosa profesor-učenik. Bili su ono svjetlo i sol. Svjetlo koje je s godinama prerastalo u sunce radosti, dječjih osmijeha, mladalačkih snova… A danas s tim istim žarom okupljaju mlade. Put je bio težak, ali njih četrnaest su ga ravnali svojim zalaganjem i približavanjem mladima.

Mladi i djeca koji dolaze u Oratorij subotom, proslavili su blagdan Don Bosca u subotu, na svoj uobičajen način – igrom i molitvom.

Na sam dan sv. Ivana Bosca, 31. siječnja, slavljena je sveta misa u 9,30 sati u KŠC-u zajedno s mladima, salezijancima suradnicima, bivšim učenicima, djecom iz Oratorija i njihovim roditeljima i mnogim obiteljima koje prepoznaju salezijansku karizmu kao dragocjenost. Nakon svete mise mladi iz Oratorija su izveli igrokaz iz života Don Bosca, a onda smo nastavili druženje u Omladinskome centru uz slatku zakusku i igru za naše najmanje.

Uistinu, mnogi u Žepču prepoznaju ovo kao vrijednost već sada. A kad odu dalje još više cijene ovo Don Boscovo djelo, jer ono nema drugu svrhu nego da se mladi oblikuju što bolje i da budu pošteni ljudi i dobri vjernici.

Neka nam svima Don Bosco izmoli ono što nam je najpotrebnije kako bismo bili sretni, ovdje i u vječnosti!

Tanja Slišković