16 lip
Istraživački duh i želja za samostalnim učenjem i napredovanjem vrline su koje trebaju krasiti svakog tehničara. Te vrline mogle su se uočiti već od prvog razreda kod našeg učenika Rafaela Sliškovića. Rafael je trenutačno treći razred tehničara za mehatroniku, odličan je učenik s uzornim vladanjem i željom da svoje znanje podijeli s učenicima u odjeljenju, ali i profesorima.
Već u drugom razredu, u okviru predmeta Električni strojevi, Rafael je samostalno konstruirao i napravio zanimljiv generator izmjenične struje, a ove godine obradovao nas je s još dva projekta koja je u potpunosti samostalno realizirao. Riječ je o projektima koji u jedan proizvod povezuju sve aspekte mehatronike: strojarstvo, elektrotehniku, elektroniku te računalstvo i programiranje. Rafael je napravio daljinski upravljanog mobilnog robota, ali i izrazito zanimljivu robotsku ruku. Iako još nije imao predmet Robotika, Rafael je uz samostalno učenje realizirao navedene projekte. Upitali smo ga nekoliko pitanja o njegovu radu, a ovo su odgovori:
„Mobilnog robota započeo sam planirati oko 10. siječnja ove godine i tad sam krenuo i raditi na njemu. Završio sam ga za manje od dva tjedna u slobodnom vremenu jer je bio relativno jednostavan projekt. Programi koje sam za njega koristio su: Fusion360, CrealityPrint i Arduino IDE. Kontroliran je daljinskim na infracrveni signal, što je ista komunikacija kao kod daljinskog upravljača za televizor. Ima četiri pokreta i dvije brzine: naprijed i nazad te okretanje u mjestu lijevo/desno – brza i spora brzina. Robotsku ruku započeo sam planirati oko 12. ožujka i tad sam krenuo i raditi na njoj. Nisam radio svaki dan, nego u slobodno vrijeme, većinom vikendima. Završio sam je 9. lipnja. Programi koje sam koristio da je napravim su Fusion360, CrealityPrint i Arduino IDE. Cijelu sam je sam napravio, od modela do programa, bez vanjske pomoći, osim kod programiranja gdje sam neke stvari učio na internetu. Ona može biti izravno upravljana ili se gibanje može programirati „snimanjem“ pokreta što je vrlo jednostavna metoda. Pozicije svakog zgloba mogu se fino kontrolirati. Napravio sam je bez nekog znatnog cilja na umu, nego samo iz želje da napravim nešto što mi je zanimljivo. Dijelovi za ruku sam nabavljao većinom izvan države jer se u Bosni i Hercegovini ne mogu kupiti sve potrebne komponente, a 3D ispisane dijelove sam napravio svojim privatnim pisačem i plastikom.“
Rafael skromno navodi i da je financijska sredstva za realizaciju osigurao kroz razne male projekte vezane za 3D ispis i da je imao pomoć svoje obitelji.
Iskreno čestitamo Rafaelu na iznimnim radovima i jako nam je drago što je učenik našeg Centra.
Dragi učenici, vaš rad, bez obzira na kojem polju, nije nezamijećen. Svakodnevno nas iznenađujete svojom kreativnošću, energijom i željom da činite pozitivne i dobre pomake u svijetu i našem društvu i u tome i dalje budite ustrajni jer kao što don Bosco kaže: „Budi hrabar u svojoj vjeri i u svom uvjerenju… Loši se trebaju plašiti dobrih, a ne da dobri drhte pred lošima.”
Davor Nedić, prof.
Antun Perić, prof.
Marija Kosić, prof.
Fotografije možete pogledati na poveznici:
