05 stu
Marija Jurić Zagorka, KĆI LOTRŠĆAKA
Prije 150 godina, 2. ožujka 1873. godine, u malome mjestu nadomak Zagreba, rođena je Marija Jurić Zagorka -najčitanija hrvatska književnica i prva profesionalna novinarka. Tijekom nekoliko godina od anonimne reporterke napredovala je do europski poznate novinarke koja izvještava o političkim događajima svoga vremena. Među svim Zagorkinim poznatim djelima, dramama i romanima, njeni suvremenici su posebnu pozornost posvetili feminističkim časopisima „Ženski list“ i „Hrvatica“. U njima se zalagala za ravnopravnost spolova, prava žena – pravo glasa, obrazovanje i imovinu. Zbog istih dolazi u konflikte s muškim kolegama koji ju ismijavaju te prozivaju luđakinjom i muškobanjastom babom. „Neka ljudi govore što im je drago jer zli jezici i anđela pretvore u đavla“, rekla je Zagorka u
svom poznatom romanu „Kći Lotršćaka“.
Povijesno-ljubavnom tematikom ovog romana zainteresirala je i stariju i mlađu publiku. Kroz ljubavnu priču dvoje mladih opisala je i legende koje su tada kružile o Zagrebu. A kako je Zagreb dobio ime?! Zagorka kaže da je na njegovu mjestu nekada bio brijeg kojim je hodao mladi hrvatski ban. Bio je tako žedan te se jedva dovukao do maloga bunara. Tu se zatekla i mlada djevojka koja mu zagrabi vode. Ban je, očaran njezinom pojavom, tada dodijelio ime tome brijegu. „Ako me ljubiš, Divljane, tvoja sam, makar sreća trajala samo trenutak moga života“, rekla mu je lakovjerna i naivna djevojka. Ljubavne emocije kao da izbijaju iz stranica knjige. U svakom susretu osjećala se kemija među njima, stoga je njihova ljubav morala imati sretan završetak.
„No, u stvarnome životu nije sve tako bajno“, rekla je književnica jednom prilikom, „ljudi uvijek spoznaju vrijednost tek kada je izgube“. Tako smo i mi spoznali vrijednost njezinih dijela tek u drugoj polovici 20. stoljeća kada su i objavljena. Kasnije su ih proučavali i vrednovali povjesničari nacionalne književnosti pa danas Zagorkina djela nadopunjuju umjetnički svijet i prenose poruke njezinim vjernim čitateljima.
Iva Franjić 4. me (TOŠ)
