06 svi
Dugoočekivani izlet djelatnika Centra u Novi sad i Suboticu organiziran je u ponedjeljak i utorak (2. i 3.svibnja) kada je 15-ak profesora, u pratnji ravnatelja Centra, pedagoga i u dobrom raspoloženju krenulo put Vojvodine. U ranim prijepodnevnim satima stigli smo u Petrovaradin, naše prvo odredište, i posjetili rodnu kuću bana Josipa Jelačića. Tu se nalazi i sjedište Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ koju je osnovalo Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji .
Kako su nam domaćini predstavili, Spomen-dom nije samo mjesto čuvanja sjećanja na bana Jelačića nego i mjesto memoriranja i promoviranja baštine hrvatske nacionalne zajednice u Petrovaradinu, ali i u Vojvodini i Republici Srbiji te Republici Hrvatskoj kao matičnoj domovini. Osim što je jedan od svjetionika hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji, Spomen-dom je most koji spaja hrvatski i srpski narod, a njeguje i poseban odnos hrvatske manjinske zajednice s drugim manjinskim zajednicama u Republici Srbiji. Nakon posjeta Spomen-domu i kući Jelačića posjetili smo i obližnju crkvu svetog Jurja s franjevačkim samostanom, smještenu u podgrađu petrovaradinske tvrđave koju su izgradili isusovci nakon odlaska Turaka.
Obasjan proljetnim suncem, Novi Sad smo pozdravili s Petrovaradinske tvrđave, utvrde smještene na ogranku Fruške gore. Tvrđava se nalazi na desnoj obali Dunava odakle smo mogli uživati u pogledu na rijeku i cijeli Novi Sad, čiji smo centar uskoro pohodili. Čuli smo mnogo o novosadskoj kulturi i povijesti, a najveći dojam ostavila je velebna crkva imena Marijinog. To je prva katolička crkva u Novom Sadu, izgrađena početkom 18. stoljeća u neogotičkom stilu. Nalazi se na glavnom novosadskom trgu, Trgu slobode, i mnogi je danas nazivaju katedralom iako je sjedište bačke biskupije u Subotici.
Lijepo vrijeme koje nas je pratilo iskoristili smo za šetnju i osvježenje te ručak uz tradicionalne domaće specijalitete. U večernjim satima zaputili smo se u Suboticu. Nakon smještaja i kratkog predaha u pratnji profesorice Vedrane, voditeljice oratorija za mlade i naše domaćice, krenuli smo na večeru. Obilna večera zahtijevala je i noćnu šetnju subotičkim ulicama pa smo napravili mali uvod u on što nas čeka sljedećega dana. Drugi dan, 3. svibnja, započeli smo slavljem svete mise u crkvi svetog Mihaela Arkanđela i proslavili blagdan svetog Filipa i Jakova. Crkva je u sklopu franjevačkog samostana podignuta početkom 18. stoljeća proširivanjem kapele u velikoj dvorani prizemlja subotičke tvrđe. Nakon svete mise pridružile su nam se dvije animatorice Ivana i Katarina iz subotičkog oratorija za mlade te nas povele u obilazak grada. Prošetali smo do centra, gdje za razliku od mnogih europskih gradova ne dominira katedrala ili crkva već Gradska vijećnica, remek djelo mađarske secesije. Podignuta je 1912. godine, okružena je parkom, fontanama i ogromnim trgom gdje se održavaju mnogi koncerti i sajmovi tijekom cijele godine. Na trgu je i zgrada Narodnog pozorišta, koje je nedavno obnovljeno i gdje se mjesečno održava po nekoliko predstava. Istočnu stranu trga zauzima zgrada Gradske biblioteke. Ovu zgradu posebnom čini balkon, koji na svojim leđima nose dva atlanta. Nedaleko su dvije fontane – Zelena fontana i Plava fontana, biseri centra grada. U obilasku smo se upoznali još i s Rajhl Ferencovom palatom (galerijom suvremene umjetnosti) i zgradom nekadašnje štedionice koju krasi osobito zanimljiva fasada. Subotička sinagoga bila je među našim posljednjim odredištima obilaska Subotice. To je druga po veličini sinagoga u Europi, koja svojom ljepotom posjetitelje ostavlja bez daha. Ona predstavlja dio najvrijednijih srednjoeuropskih ostvarenja ove vrste sakralne arhitekture. Odlikuju je smjela i moderna arhitektonska rješenja, ukrasi od vitraja kao i stilizacije preuzete iz mađarskog folklora.
Za kraj obilaska kulturnog blaga grada Subotice ostavili smo posjet katedrali, posvećenoj svetoj Tereziji Avilskoj, zaštitnici Subotice čiji se lik nalazi i na gradskom grbu. Već pomalo umorni, ali s ništa manjom željom za novim otkrićima, krenuli smo na seosko imanje „Majkin salaš“ i tamo uživali u netaknutoj prirodi uz ručak iz domaće kuhinje. Putovanje smo zaokružili posjetom jezeru Palić, koje u ovo rano proljetno vrijeme postaje omiljeno mjesto Subotičana za odmor i opuštanje. Obogaćeni novim spoznajama, međusobnim zajedništvom i veselim druženjem, krenuli smo kući sigurni kako će se ovo putovanje dugo pamtiti i ostati u lijepom sjećanju svima nama.
Darija Klarić
Fotografije možete pogledati na poveznici: