Član Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca  don Marinko Ivanković danas je svečanim misnim slavljem u žepačkoj župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog obilježio zlatni jubilej – 50. obljetnicu svećeništva. Na samom početku euharistijskog slavlja kojeg je, uz koncelebraciju 15 svećenika, među kojima je bio i provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo, predvodio slavljenik, u nazočnosti dvojice đakona, desetak časnih sestara, većeg broja vjernika te članova zlatomisnikove obitelji pristiglih iz Mostara sve okupljene je pozdravio žepački župnik i dekan preč. Predrag Stojčević. Kazao je da don Marinka poznaje pet godina i da za njega može kazati da je oličenje dobrog, jednostavnog i skromnog svećenika. U ime obitelji zlatomisnika je pozdravila Karla Ivanković.

Posebna zanimljivost ove proslave bila je činjenica da je propovjednik bio don Danko Litrić, salezijanac i misionar iz Ruande, koji je bio i propovjednik don Marinku i na njegovoj mladoj misi. „Radostan sam što nakon pedeset godina propovijedam, nakon mlade mise, ovaj put i na don Marinkovoj zlatnoj misi. Onda u našoj kršnoj Hercegovini, u Sovićima na groblju, u župi Goranci blizu Mostara, danas u ovoj prelijepoj, zelenoj žepačkoj dolini, u srcu naše Bosne ponosne. Na mladoj misi oltar je bio uz grob tvojih roditelja, a ja sam s grobljanskog zidića imao sreću navijestiti Radosnu vijest okupljenim vjernicima. Govorio sam tada da je Isus hodio tim kamenitim krajem  i primijetio dječaka koji je čuvao blago. I pozvao ga za svog svećenika. A danas te zatičem u našem Žepču gdje zadnjih šest godina djeluješ kao svećenik“, kazao je don Danko. Istaknuo je da je prelijepo biti svećenik, biti pozvan od Gospodina da ljudima naviještaš Radosnu vijest i time ih upućuješ na smisao života. „Ne znam što si sve proživio kroz proteklih 50 godina, bili smo rastavljeni, ti u Hrvatskoj, ja u Ruandi, ali vjerujem da si učinio puno dobra kroz tolike mise, ispovijedi, molitve, tvoj rad u školi, susrete s brojnim ljudima.“ Don Danko je dodao da je zlatomisničko slavlja prigoda i za zahvalu Gospodinu, koji je sve ljude iz ljubavi stvorio, koji je don Marinka pozvao da bude svećenik, ali i trenutak zahvale don Marinkovim roditeljima koji su utisnuli temelje vjere svome sinu. „Majka je preminula kada je Marinko imao devet godina, otac u njegovoj 19 godini.“

Don Danko je istaknuo da su ovo trenuci u kojima se sjećamo i zahvaljujemo svim ljudima, rodbini, susjedima, prijateljima koji su pomogli i pratili don Marinka na njegovu svećeničkom putu. „Želim ti reći – budi ustrajan i vjeran Isusu Kristu do kraja svog ovozemaljskog puta tako da možeš kao sv. Pavao kazati: ‘Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao (2 Tim 4,7).’“ Na završetku propovijedi don Danko je rekao da zlatomisnik daje i vrijedan primjer mladima, koji žive danas u izazovnom i teškom vremenu materijalističkog društva, što je smisao života.

Na kraju misnog slavlja slavljenika, domaćeg župnika i sve okupljene je pozdravio i provincijal don Tihomir Šutalo. Posebno se zahvalio pristiglim članovima don Marinkove obitelji koja je Katoličkoj crkvi i salezijanskoj družbi darovali don Marinka. Kazao je da je pun simbolike i izrazito dirljiv bio susret dvojice prijatelja od kojih jedan četrdesetak godina djeluje u Africi, a drugi je kroz to vrijeme radio u školstvu. Podsjetio je da je don Danko proslavio prošle godine 50 godina svećeništva, don Marinko ove godine, a među pristiglim svećenicima je bio i don Nikola Zubović koji obilježava 60 godina misništva. Dodao je da don Marinko ruši mnoge predrasude koje možda imamo o jednom Mostarcu, Hercegovcu, profesoru… „Blag čovjek, profesor kojeg smo mi učenici voljeli i cijenili… Don Marinko je suradnik s Bogom i njegovom milošću. Čovjek iznimno duboke duhovnosti. To je najstariji salezijanac koji je boravio u zajednici u  Žepču. I radi pravi salezijanski posao, ono što bi željeli i don Bosco i sam Isus. Ispovjednik je i to uglavnom mladih. U središtu njegova života je bio i ostao Gospodin ,“ kazao je između ostalog provincijal Šutalo.

Don Marinko je u svom obraćanju naglasio: „Zahvaljujem Bogu što me pogledao i pozvao u svoju službu. Hvala svima koji su me podržali da postanem i ostanem svećenik… Malo su govornici pretjerali s pohvalama. Morao sam se štipnuti da vidim jesam li još živ jer se samo o pokojnim govori sve najbolje,“ kazao je zlatomisnik. Zahvalio je svima na dolasku i svima koji su sudjelovali u pripremi proslave.

Misno pjevanje predvodio je Muški komorni zbor Dominiks Katoličkog školskog centra Don Bosco iz Žepča kojim je ravnao prof. Siniša Markanović. Nakon misnog slavlja u KŠC-u Don Bosco priređen je ručak za sve goste te prigodni glazbeno-folklorni program.

Don Marinko Ivanković je rođen 20. lipnja 1942. godine u Sovićima, župa Goranci, nadomak Mostara. U Gorancima je do petog razreda pohađa osnovnu školu pješačeći svaki dan preko deset kilometara na putu do škole i na povratku domu. Nakon toga školovanje nastavlja u Mostaru. Na prijedlog tadašnjeg župnika fra Miroljuba Skoke s još dvojicom prijatelja 1958. odlazi u sjemenište u Zadar, godinu dana kasnije stiže u novicijat u Rijeku gdje 1960. polaže zavjete i pristupa salezijanskoj družbi. Sljedeća tri razreda gimnazije završava u Rijeci. Potom odlazi na odsluženje vojnog roka nakon kojeg dolazi u Zagreb gdje upisuje Bogoslovni fakultet. Za svećenika je zaređen 1969. godine. Nakon pastoralne godine odlazi u Križevce gdje dvije godine predaje u salezijanskoj gimnaziji i brine o odgoju salezijanskih kandidata. Potom dolazi u Zadar i na Filozofskom fakultetu upisuje studij povijesti i pedagogije te tri godine vodi dvije župe, Murvicu i Briševo. Ponovno se zatim vraća u Rijeku gdje je u salezijanskoj gimnaziji, koja će 1991. postati škola s pravom javnosti, punu 31 godinu radio kao profesor i pedagog. Nakon toga se umirovljuje. Nakon sedam godina vođenja tajništva Provincije, 2013. godine, stigao je u Salezijansku zajednicu u Žepče gdje kao ispovjednik radi i boravi i danas.

Brane Vrbić

Za pregled svih fotografija kliknite OVDJE