U četvrtak, 26. listopada 2017., učenici 2. a i 2. b Opće gimnazije uz pratnju profesorice Marice Jukić, profesora Branka Marijanovića i salezijanca Vlahe Bendera krenuli su na put u Hercegovinu.

Naše prvo odredište bio je Stolac. Tamo smo posjetili nekropolu Radimlju i slušali o stećcima koji se tamo nalaze. Saznali smo kako su nastali, naučili smo osnovne oblike i kako su ukrašavani. Sljedeća lokacija bio je stari grad Počitelj koji je još uvijek naseljen. Popeli smo se do tvrđave na njegovom vrhu s koje smo mogli jasno promatrati rijeku Neretvu. Oni koji su to željeli, imali su priliku ući u Šišman Ibrahim-pašinu džamiju i razgledati. Zatim smo krenuli prema Mostaru koji je bio pun turista. Obišli smo grad i posjetili Stari most kod kojeg smo se fotografirali. „Mepas Mall“ bio je posljednje odredište u  Mostaru. Tamo smo proveli oko dva sata slobodnog vremena. Nakon toga smo se uputili u Međugorje u Motel Luburić. Večerali smo, a zatim odgledali predstavu „Smak svita“ profesora dramaturga Dragana Komadine. Odigralo ju je HKUD „Didak“ iz Gradnića. U predstavi je na zanimljiv način prikazan odnos sadašnjosti i budućnosti kao i razlike i sličnosti prijašnjeg i sadašnjeg vremena. Po završetku predstave okupili smo se oko kipa Uskrslog Isusa Krista koji se nalazi na kraju postaja križnog puta i zajedno se pomolili. Večer smo proveli u druženju i zabavi. Iako nenaspavani, idućeg smo jutra nakon doručka bili spremni za obilaske. Tog dana najprije smo posjetili  pripadnike zajednice „Cenacolo“ u Međugorju koju je 1983. osnovala časna sestra Elvira Petrozzi. Slušali smo svjedočanstva dvoje pripadnika te zajednice i njihove životne priče. Sljedeća destinacija bilo je Majčino selo koje je osnovao  fra Slavko Barbarić. U tom se selu nalaze kuće u kojima žive nezbrinuta i napuštena djeca. Imaju svoju kapelicu, igralište i galeriju djela koja su djeca izradila. Nažalost, nismo se zadržali dugo i krenuli smo na sljedeću lokaciju, a to je bilo Herceg Etno Selo Međugorje. U njemu smo razgledali  kamene kuće, teatar na otvorenom kao i razne domaće životinje. Naš zadnji cilj bio je posjetiti Ramu, a većina se slaže da je to bio i najzanimljiviji dio puta. U Rami nas je ugostio fra Brzi, kako se sam predstavio. Proveo nas je kroz Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit. U tom su muzeju predstavljeni tradicionalni život i kultura Hrvata katolika u Rami kroz povijest. Na prvom katu smo razgledali alate i oružje koje su koristili za preživljavanje, na drugom katu njihove nošnje i imali smo prigodu vidjeti gajde i čuti gangu. Treći nam je kat bio najzanimljiviji. Tu smo vidjeli živi svijet Rame, životinje i biljke. Nakon što smo se uslikali u Rami, krenuli smo kući, u Žepče.

Ovo je studijsko putovanje bilo baš onakvo kakvo bi trebalo biti – ispunjeno učenjem, ali i zabavom i druženjem. Došli smo do puno novih spoznaja, ali i stekli nova prijateljstva i obnovili stara, pa ćemo ovo putovanje sigurno još dugo pamtiti.

Petra Lovrić, II. a OG