29 ruj
25.09.2015. putovali smo u posjet hidroelektrani RAMA. Puni očekivanja i znatiželje što ćemo sve vidjeti i naučiti, krenuli smo rano jednog tmurnog i maglovitog jutra. Na ovo važno putovanje vodili su nas naši profesori Saša Grozdić, Ivica Spajić i Niko Marinčić te ravnatelj Centra don Milan Ivančević. Svojim poznavanjem i interesantnim prezentiranjem hercegovačkog kraja on je učinio ovo putovanje još zanimljivijim. Ispred škole smo se okupili u 7h i uz molitvu, koju je prevodio don Milan, krenuli u Hercegovinu. Put nije bio naporan. Učinilo nam se kao da smo se uz pjesmu i priču odjednom stvorili u Rami. Čak su se za dobro raspoloženeje pobrinuli i oblaci koji su se, kako smo se približavali krajnjem odredištu, razilazili i omogućili sunčevoj zraci da nam bude suputnik ostatak dana.
Hidroelektrana Rama je derivacijsko-akumulacijska hidroelektrana koja se nalazi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, u BiH. Najveća je hidroelektrana u energetskom sustavu JP Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne d.d. Mostar. Prije samog ulaska u hidroelektranu, gdje smo bili najavljeni u 11h, profesori su nam ponovili sve ono što su nam prethodnih dana pričali o hidroelektrani dok smo se pripremali za ovaj posjet.
Ljubazni domaćini pokazali su nam prvo sobu za nadzor i upravljanje hidroelektranom, a zatim i samu strojarnicu gdje su nam prezentirali njezino funkcioniranje, pojasnili svaki njezin dio. Na kraju su nam ispričali povijest izgradnje hidroelektrane kojoj je prethodilo potapanje većeg dijela Ramske uvale. Obilazak je trajao otprilike sat vremena nakon čega smo se zahvalili ugodnim domaćinima te krenuli put našeg drugog odredišta – mjesta Šćit. Tamo smo posjetili crkvu Gospe Ramske i muzej. Jedan od svećenika franjevačkog samostana Rama-Šćit nam je pripovijedao o povijesti crkve i prošlosti toga kraja, a u muzeju smo mogli vidjeti kako se nekada živjelo u Rami.
Već pomalo iscrpljeni i gladni krenuli smo na ručak, na obližnje seosko gospodarstvo u vlasništvu Ilije i Danke Smiljanić. OPG Smiljanić je smješteno uz lokalnu cestu Tomislavgrad – Rama, a nudi pravi eko-seoski ugođaj sa izvornom gastronomskom ponudom.
Nakon obilnog i slasnog obroka, jako raspoloženi krenuli smo kući u Žepče. Bili smo umorni, ali zadovoljni, puni dojmova i spremni za neka buduća stručna putovanja.