Mladost, mladi... Te nas riječi uvijek usmjeravaju prema budućnosti. Očekivanja, razmišljanja, odgoj i obrazovanje mladih u mnogočemu će odrediti budućnost jedne zemlje, grada, sela, naroda, lokalne zajednice, obitelji...
Što se danas nudi mladima u BiH i u našemu gradu? Kako o zemlji u kojoj žive razmišljaju mladi ljudi, možda ponajbolje ilustrira podatak da bi gotovo dvije trećine njih, ukoliko im se ukaže prilika, napustilo BiH. To i ne čudi ako se u obzir uzmu posljedice nedavnoga rata, gospodarski bezizlazna situacija u mnogim dijelovima zemlje, šport i kultura na marginama brige društva... Ako pogledate „na papir", bezbroj je udruženja mladih i nevladinih organizacija koji u svojim programima ističu rad s mladima, ali sve se to obično zaustavi na ponekom projektu i povremenim aktivnostima i minimalnim učincima.
Žepačka općina prema službenim procjenama ima oko 32.000 stanovnika. Od toga je oko 5.500 učenika u osnovnim i srednjim školama. Ako prema tim postotcima gledamo na populaciju mladih i djece, i ako granicu podignemo do 25 godina, možemo kazati kako svaki treći stanovnik naše općine spada u kategoriju mladih.
Kakva je ponuda za njih danas na području naše općine? Što se tiče sustavnoga rada s mladima i djecom te redovitih aktivnosti različitih tipova, možemo reći - vrlo skučena. Na papirima raznih udruga i organizacija se možda nešto i može pronaći. Tek poneki događaj koji se ostvari tijekom jedne godine (koncert, pjevačka manifestacija ili turnir u malom nogometu) zapravo jasno pokazuju da sustavnog i ozbiljnog rada s mladima nema.
Mladi će kazati, ako njih pitate, da im je jedina prava zabava posjet kafićima. Na pitanje je li im to dovoljno, bit će jasni i odgovorit će da nije. U većini mjesta nema ni asfaltiranog športskog igrališta, a zimi je situacija još teža. Dvorana i centara gdje bi se mladi okupljali je vrlo malo. Kontinuiranih aktivnosti koje bi na bilo kojemu planu (kulturnom, športskom, društveno angažiranom) okupljali značajniju skupinu mladih teško ćete pronaći na području naše općine. Sigurno će mnogi kazati da ni mladi nisu previše zainteresirani, ali može li se to uopće tvrditi ako im ništa nije pruženo?

KŠC „Don Bosco" kroz cijelo vrijeme svoga postojanja, od 1999. godine, pokušava tu sliku promijeniti. Kroz proteklih deset godina (ako računamo i vrijeme od dolaska salezijanaca u Žepče - 1995. - to je onda 14 godina) radimo i s djecom i s mladima i to izvan redovite nastave. Formativni susreti, radionice, putovanja, športska natjecanja, dječja ljeta, rad s hendikepiranima, izleti, izložbe, tribine, ljetovanja, susreti s vršnjacima iz drugih dijelova BiH i RH, bogata knjižnica... samo su dio te lepeze zbivanja. Kako je Centar rastao, i naša je ponuda bivala sve šira.

I s naše strane, osim rada unutar KŠC-a s našim učenicima, nije bilo sistematskog i dosljednog rada s mladima. Mnoge naše inicijative su bile sporadične i odnosile su se samo na tek manji broj i ograničenu dob djece i mladih.
Don Boscova ideja oratorija rodila se je iz njegova osobnog iskustva susreta s problemima mladih njegova vremena. On je sam iskusio poteškoću odrastanja bez oca i u velikoj neimaštini; kad bi se susretao s mnoštvom napuštenih dječaka nastojao je biti za njih otac, prijatelj i brat.
Shvatio je da to ne može ostvariti sam i zbog toga traži suradnike koje pronalazi najprije među svojim mladima - s njima kreće u avanturu utemeljenja jedne velike obitelji.
Mladi su potrebni kruha i odgoja, u velikom industrijskom gradu ostavljeni su prečesto sami sebi. Don Bosco za njih i s njima traži prostor koji će im postati dom, škola, župa i dvorište. U obiteljskom stilu, u slobodi i prihvaćanju, počevši od onoga što oni najviše vole; torinski odgojitelj im nudi hranu za duh i tijelo nudeći projekt koji ne gleda samo ovozemaljsko nego ih usmjerava prema vječnosti. Zbog toga razum, vjera i ljubaznost postaju put k jednom novom čitanju Evanđelja, postaje jedna duhovnost koja vodi Isusu Kristu, Dobrom Pastiru. Samo u ovakvu okruženju možemo razumjeti don Boscovu neumornu aktivnost.
Mi, don Boscovi salezijanci, često s poteškoćama i neuvjerljivo, nastojimo prenositi ovaj karizmatski stil svoga Utemeljitelja koji, uvjereni smo, i danas želi i može dati odgovore na pitanja naše mladeži. Naša današnja društvena situacija nije puno lakša od one u kojoj je i on djelovao. Mnogi su izazovi i poteškoće koje traže od nas nove odgovore. Mi, salezijanci, bismo s našim mladima danas htjeli, zajedno s majkom Crkvom i s civilnim društvom, pomoći tražiti odgovore za sve vremenite i duhovne potrebe što većeg broja mladih. Vjerujemo da Oratorij može biti jedan od odgovora koji konkretno postaje jedan novi korak za mlade u žepačkom kraju. Stoga predlažemo ovaj projekt, koji je prvenstveno u suradnji s lokalnom Crkvom i njezinim biskupom, a zatim i u otvorenom dijalogu s civilnim institucijama, počevši od Općine i raznih tijela mjesne i državne uprave, sa svim udrugama, institucijama i ljudima dobre volje.

Naši se prvi koraci sastoje od otvaranja prostora u kojem će djeca, mladi i njihove obitelji moći naći odgojitelje u don Boscovu stilu. Zajedno s njima moći će naći neke odgovore na neke svoje duhovne, formacijske, kulturne, športske, glazbene i ostale potrebe. Važno je ne upasti u zamku aktivizma, nego s pozornošću uz aktivnost pratiti duhovne i formacijske potrebe naših djelatnika, suradnika, mladih i djece. Zbog toga je važno u srce Oratorija staviti osobu Isusa Krista, našega jedinog Spasitelja. Stoga su Euharistija, ispovijed i marijanska pobožnost srce i duša ovoga projekta. Sve se ostalo rađa iz uvjerenja da je Gospodin prisutan i vodi našu osobnu i zajedničku povijest, da na nas misli i poziva nas sudjelovati u ostvarivanju Kraljevstva nebeskoga.

Oratorijske aktivnosti se temelje na ljubavi i simpatiji prema onomu što djeca i mladi vole. Jedan od ciljeva aktivnosti koje se nude mladima u oratoriju/omladinskom centru jest i povezivanje s teritorijem u kojemu živimo, ponajviše s mjesnom Crkvom. Animaciju i formaciju suradnika, animatora, djece i mladih potrebno je voditi u tom smjeru. Većina će se tih osoba vratiti i djelovati u svojim mjesnim župnim zajednicama za dobrobit cijele Crkve i društva u kojemu žive.
U ostvarivanju ovih aktivnosti mnogo nam pomaže talijanska nevladina organizacija VIS iz Rima. Trenutno u suradnji s VIS-om, a u okviru aktivnosti Omladinskoga centra, provodimo projekt Mladi za mlade. Budući da se radi o veoma vrijednom projektu, a i našem prvom iskustvu partnerske suradnje s drugim organizacijama, pobliže ćemo predstavi i partnersku organizaciju i spomenuti projekt.