22 lip
U Sarajevu je 9. i 10. lipnja održan Međunarodni interdisciplinarni simpozij na kojem je sudjelovalo i nekoliko djelatnika našeg Centra. Organizator simpozija bio je Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu u suradnji s Centrom za savjetovanje i Uredom za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije.
Središnja tema simpozija „Kako jačati psihološko-duhovnu otpornost obitelji“ bila je prožeta kroz devet predavanja koja su predstavili stručnjaci iz različitih oblasti: teologije, psihologije, pedagogije i medicine.
Simpozij je otvoren 9. lipnja u jutarnjim satima uvodnim riječima moderatorice dr. sc. Sande Smoljo Dobrovoljski, teologinje, psihologinje i psihoterapeutkinje. Riječi pozdrava uputili su vrhbosanski nadbiskup preuzvišeni mons. Tomo Vukšić i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. Darko Tomaševića.
Prvo predavanje pod naslovom „Suosjećati i ljubiti – ostvarenje bračnog i obiteljskog poziva“ održao je vlč. doc. dr. sc. Josip Bošnjaković profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, psiholog i psihoterapeut. Kroz svoje predavanje vlč. Bošnjaković nam je osvijestio važnost suosjećanja i suosjećajne ljubavi. Koristeći tekst i Matejevog evanđelja (Mt 9,9-13) i Carravaggiovu sliku koja prikazuje ovaj susret naglasio je kako suosjećajna ljubav ima veliku snagu obnavljanja i stvaranja. Ona vidi cjelovitu osobu, sve što osoba jest, ali i što može postati. Upravo zbog te snage promjene koju nosi u sebi važno je njegovati je u našim obiteljskim i bračnim odnosima.
Udrugom predavanju mag. psych. Dora Glavaš govorila je na temu „Generacijska međuovisnost – ključ obiteljskog funkcioniranja i dobrobiti“. Kroz predavanje je naglasila kako je u istraživanju identiteta najprije potrebno upoznati sebe kroz vlastitu obitelj te prihvatiti i integrirati i one negativne stvari koje je osoba u obitelji doživjela. To će osobi pružiti jasan osjećaj identiteta te omogućiti i bolje upoznavanje drugih. U nastavku izlaganja naglasila je kako obitelj čine tri generacije: prva generacija su bake i djedovi, druga roditelji i treća djeca. Odnos između svake ove generacije sa sobom nosi poteškoće koje treba nadvladati. No, upravo se u ovim odnosima osoba izgrađuje i crpi snagu za životne izazove.
Kroz treću temu „Biblijska snaga obitelji – blagoslov i izazov“ vodila nas je doc. dr. sc. s. Silvana Fužinato s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Koristeći biblijske izvještaje iz Knjige Postanka koji opisuju odnose Kajina i Abela te Jakova i Ezava istaknula je, između ostalog, kako odnosi u obitelji mogu biti na izgradnju ili na propast. Sve one negativne neizgovorene emocije koje smo u obitelji doživjeli mogu dovesti do smrti odnosa. Nažalost, kao što nam biblijski izvještaji govore, ta smrt može biti i fizička i duhovna. Ipak, naši obiteljski odnosi mogu biti na blagoslov jer Bog i u najveću tamu ljudskog srca može donijeti svjetlost. U zaključnim mislima s. Fužinato istaknula je kako se čovjek ostvaruje kroz odnos s drugima i u tim odnosima susreće i Gospodina.
Ipak, ne borimo se u obiteljima samo s poteškoćama i problemima. Koliko je nužno njegovati osmijeh u obiteljskim odnosima govorio je dr. med. Petar-Krešimir Hodžić. Tema „Važnost humora i smijeha u braku i obitelji“ donijela je jedan novi i zanimljiv pogled. Osim što je smijeh pokretač 43 mišića našega lica, prema brojnim istraživanjima koja je predstavio dr. Hodžić, on je jedan od najuspješnijih načina u borbi sa stresnim situacijama i zadržavanju mentalne ravnoteže. Humor je, kako je istaknuo, važan u našim svakodnevnim odnosima jer nas privlači i usmjerava na druge. Uz brojne primjere znanstvenih istraživanja dr. Hodžić naveo je i nekoliko praktičnih ideja koje svaka obitelj može njegovati, poput „Večeri humora“ ili pak „Dnevnik šaljivih zgoda“. U konačnici istaknuo je kako smo kao katolici pozvani na istinsku radost, onu koja je plod Duha Svetoga. To je radost koja se ne da skriti, ona obuhvaća cijelo ljudsko biće, drži nas zajedno i prevenira jednu od najčešćih boljki današnjice – „bolest smrknutog lica“. Kako se humor može vježbati, shvatili smo na ovom predavanju koje je pokrenulo i naše mišiće smijeha.
Nakon prvog dijela teoretskih predavanja, poslijepodnevni dio programa donio nam je dva predavanja koja su plod istraživačkog rada. Predavanje pod naslovom „Samopercepcija socio-emocionalne dobrobiti u obiteljskim odnosima“ održale su dr. sc. Sanda Smoljo Dobrovoljski, postdoktorandica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i izv. prof. dr. Sandra Bjelan, profesorica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Cilj njihovog istraživanja bio je utvrditi samopercepciju odnosa u obitelji o socio-emocionalno-duhovnoj podršci koju obitelj (ne)pruža. Drugo istraživanje pod nazivom „Duhovno-vjernički profil i religioznost srednjoškolske mladeži u Hercegovini“ predstavio je doc. dr. sc. Marko Šutalo, moderator Teološko-katehetskog instituta u Mostaru. Na osnovi rezultata ispitivanja u kojem je sudjelovalo 2324 ispitanika na području Hercegovačko-neretvanske županije u dobi od 15 do 19 godina mogli smo vidjeti kako je osjećaj religioznosti i prakticiranje vjere još uvijek poprilično prisutno na ovome području.
Nakon ova dva predavanja uslijedilo je svjedočanstvo obitelji Goluža iz Mostara. Ova obitelj posvjedočila je kako ih je patnja kroz koju su prolazili na životnome putu dovela Bogu i obnovila njihov bračni i obiteljski život.
Prvi dan simpozija zaključen je svetom misom u katedrali Srca Isusova koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup i metropolita mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju nekoliko svećenika.
Drugi dan simpozija bio je posvećen istraživanju trauma u obitelji, mentalnom stanju nakon pandemije te zaštiti djece i ranjivih skupina.
Predavanje na temu „Sekundarna traumatizacija – utjecaj traume jednog člana na cijelu obitelj“održala je Silvija Topić Lukačević, dr. med., specijalist psihijatar. Kroz ovo predavanje vidjeli smo kako traume jednog člana obitelji utječu na cijelu obitelj te kako bližnji također mogu doživjeti sekundarnu traumatizaciju u želji da shvate i suosjećaju s osobom koja pati. Iako se trauma ne može izbrisati, važno je uz stručnu pomoć osobi omogućiti suočavanje i prihvaćanje traume, ali pružiti i potporu cijeloj obitelji.
Blisko iskustvo pandemije i dalje je ostavilo brojna pitanja vezana uz mentalno zdravlje. Svjesni smo kako su negativne posljedice brojne, a neke nam tek dolaze. Predavanje na temu „Mentalno stanje mladih nakon pandemije“ održala je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog, integrativni psihoterapeut za djecu, adolescente i odrasle i stalna sudska vještakinja. Predstavljajući rezultate brojnih istraživanja, istaknula je kako su najčešći problemi mentalnog zdravlja kod djece i adolescenata bili strah od epidemije, poremećaji spavanja, gubitak apetita, nemir, razdražljivost, agresivno ponašanje itd. Osvrćući se posebno na nasilje nad djecom, prikazala je poražavajuće podatke vezane uz seksualno online nasilje koje je u enormnom porastu nakon pandemije. U posljednjem dijelu izlaganja prikazala je izvore otpornosti unutar i izvan osobe te donijela praktične primjere za jačanje otpornosti mladih.
Posljednje predavanje na simpoziju, u suradnji s izv. prof. dr. Šimom Maršićem i mag. oec. Renatom Vrdoljak, održao je Antonio Topalović, mag. paed. Kroz predavanje „NCM Ivan Pavao II – iskustvo i perspektive preventivnog rada na zaštiti djece i maloljetnika“ prikazao je rad Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. po pitanju zaštite i promicanja dobrobiti djece i ranjivih skupina.
Tijekom simpozija između svaka dva predavanja bila je prilika za diskusiju u kojima su sudionici postavljali pitanja predavačima, davali svoje osvrte i komentare na teme koje se tiču obiteljskog života, jačanja psihološko-duhovne otpornosti obitelji u ovim izazovnim vremenima.
Iako svi znamo kako je obitelj osnovna stanica našeg društva, malo radimo na njenom osnaživanju. Ona je mjesto gdje se osoba izgrađuje, uči, radi i stvara. Ona je mjesto koje prihvaća i odgaja pojedinca i cjelokupno društvo. Današnji govori i politike puni su riječi o modernom i naprednom društvu koje osnažuje svoje brojne dijelove. Ipak, čini se kako je to moderno društvo zaboravilo zalijevati svoje korijene. Pitanje je može li društvo koje ne osnažuje obitelj živjeti ili poput biljke čiji korijeni nemaju vode umire. Razmišljajući o svemu što smo čuli, vodila nas je misao koju je na otvaranju simpozija izrekao prof. dr. Darko Tomašević : „Obitelj nije najvažnija stvar. Obitelj je sve.“
Kada nam u svakodnevnom životu obitelj postane sve, vjerujem kako ćemo moći govoriti o naprednom društvu.
Anamarija Matijević
Fotografije možete pogledati na poveznici:
