01 velj

Salezijanska zajednica sv. Ivan Bosco iz Žepča je na blagdan svog utemeljitelja 31. siječnja svečanim misnim slavljem koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić te predstavljanjem monografije To su ti salezijanci obilježila 25. obljetnicu dolaska salezijanaca u BiH. Prva trojica salezijanaca u Žepče su stigli 13. rujna 1995. godine nakon poziva upućenog Hrvatskoj salezijanskoj provinciji od strane vrhbosanske nadbiskupije i Općine Žepče. Proslava koja je bila predviđena za rujan prošle godine zbog pandemije koronavirusa prebačena je za listopad, da bi nakon još jedne odgode održana na spomendan utemeljitelja salezijanske družbe.

Misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Ante Padovanskoga u Žepču predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, u suslavlju  provincijala Hrvatske salezijanske provincije don Tihomira Šutala i provincijala Bosne Srebrene fra Jozo Marinčića, ravnatelja žepačkoga KŠC-a Don Bosco don Milana Ivančevića, domaćeg župnika preč. Predraga Stojčevića i još 16 svećenika. U svojoj propovijedi se vrhbosanski nadbiskup osvrnuo na misna čitanja te nedjelje. Naglasio je važnost karizmatičnih osoba za Katoličku crkvu, poput sv. Ivana Bosca, koje je Bog slao u kriznim trenucima da učvrste i sačuvaju vjeru u narodu. „Nije bilo krzmanja u Ordinarijatu hoćemo li pozvati salezijance u našu nadbiskupiju,“ kazao je kardinal Puljić. Razlog tomu je bio i veliki broj zvanja iz BiH u salezijanskoj družbi. „Radosni smo da danas obilježavamo 25 godina djelovanja te karizme u našoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji i ovdje u Žepču.“

„Don Bosco je imao srce za čovjeka,“ istaknuo je kardinal Puljić. Posebno je podcrtao njegov pristup odgoju mladih utemeljen na ljubavi – njegov preventivni sustav. „Mladi ljudi trebaju srce. Zahtjevnu ljubav, ne onu koja ugađa užitcima, nego ljubav koja pomaže čovjeku da sazrijeva. Stoga je don Bosco inzistirao na praćenju, asistiranju…“ rekao je vrhbosanski nadbiskup. Naglasio je da je „svetac mladih“ plivao protiv struje svog vremena. Vjernici su i danas pozvani to činiti. „Ne smijemo se dati zarobiti ovim sekulariziranim, relativiziranim i potrošačkim društvom.“

Kardinal je, između ostalog, spomenuo i veliki don Boscov rad na izdavačkom polju. Podsjetio je da je ova godina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji proglašena Godinom Riječi Božje. „Riječ Božja odgaja… Gospodine oslobodi nas tvrdoće srca, otvori nam uši, duše, da tvoja riječ urodi plodom te da i mi u ovom vremenu budemo pravi proroci, svjedoci, tebe uskrsloga koji trajno živiš u nama i među nama“, kazao je na kraju propovijedi vrhbosanski nadbiskup.

U središnjem predvorju Katoličkog školskog centra Don Bosco potom je održano predstavljanje monografije To su ti salezijanci, autora Brane Vrbića. Zbog epidemioloških mjera koje su na snazi u BiH ovaj događaj je održan pred ograničenim brojem posjetitelja.

Na početku programa sve nazočne je pozdravio provincijal don Tihomir Šutalo. „Ovo nije mala obljetnica. Naša provincija sljedeće godine slavi 50. obljetnicu postojanja, što znači da smo u Žepču već polovicu toga života. Zahvaljujem kardinalu Vinku što je upravo on danas s nama. On nam je uputio poziv prije 26 godina, pratio nas je svojom očinskom blizinom i ljubavlju kroz sve godine naše prisutnosti. Duboku zahvalnost izražavam biskupu Peri Sudaru koji je i ovaj Centar štitio poput jerihonskih zidina, ali isto tako ostavljao slobodu da krenemo na sve četiri strane svijeta kao Božja slava iz jeruzalemskog hrama“, kazao je provincijal Šutalo uz izricanje zahvale i općinskom načelniku Mati Zovki te predstavnicima svih struktura vlasti koje su pomagale stasanje Centra.

U svom govoru prisjetio se i svih donatora te je zahvalu uputio djelatnicima Centra, radnicima koji su izgradili Centar, poduzećima K-Projekt i Tadić i njihovim kooperantima, projektantu akademiku Andriji Mutnjakoviću te autoru Brani Vrbiću „koji je sve ove naše godine sažeo u ovu lijepu monografiju.“ Naglasio je da mu je žao što predstavljanju, zbog već navedenih razloga, nisu nazočni učenici Centra.

„Sve što je don Bosco činio, činio je isključivo s jednim ciljem, da njegovi mladi budu sretni ovdje na zemlji i u nebu, tj. da ovdje žive sveto, a da u nebu uživaju blaženstvo svetih… Koristim priliku da i vas pozovem da živite dostojni zemaljske i nebeske radosti, tj. da vjerno izvršavate svoje obveze, da vam uvijek drugi čovjek, osobito onaj koji je u potrebi, bude poziv na djelo ljubavi i milosrđa i da uvijek budete radosni jer nas je Krist otkupio. Neka nas sve ovaj svetac radosti i nositelj Božje ljubavi mladima zagovara na tome putu,“ kazao je don Tihomir Šutalo.

U ime suizdavača HKD Napredak, podružnica Žepče riječi zahvale je uputio predsjednik Nikola Borovac. Posebno je istaknuo dugogodišnju uspješnu suradnju na kulturnom polju Napretka i KŠC Don Bosco. Potom je emitiran petominutni video koji je slikom i riječju sažeo povijest 25 salezijanskih ljeta u Žepču.

Prvi predstavljač bio je vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika koji je govorio o strukturi djela ispisanoga na 254 stranice formata 20 x 20 cm čiji je izdavač Salezijanska zajednica Sveti Ivan Bosco, dok su grafička priprema, prijelom i uređivanje urađeni u Salesiani d.o.o.

Uvodno je napomenuo kako je kroz monografiju autor više želio ispričati priču od koje će se ponešto moći i zapamtiti i koja će predstavljati zalog za budućnost. „U ostvarenju toga ponajviše se koristio metodom intervjua. Našao je relevantne sugovornike koji su svjedoci kako je sjeme salezijanske prisutnosti u ovome kraju zasađeno, kako je stasavalo i, evo, doživjelo vremenski srebreni plod – slobodno možemo ustvrditi: zlatnoga sadržaja“, rekao je vlč. Vajdner. Sadržaj čine tri cjeline, čiji su naslovi dio poznate biblijske Prispodobe o sijaču (usp. Lk 8,5-15) s očitom intencijom prikazati kako je salezijanska prisutnost u ovome kraju: dobro sjeme koje je palo u dobru zemlju i donijelo dobar plod.

Spomenuo je da prva cjelina naslovljena Iziđe sijač sijati donosi deset naslova koji govore o dolasku salezijanaca u Žepče, njihovim početcima, iskušenjima te otvorenju Tehničko-obrtničke škole; druga s naslovom Jedno zrno pade na dobru zemlju sazdana je od deset podcjelina, a kazuje o ostvarenju salezijanske karizme na žepačkom tlu i nekim od važnijih događaja koji su obilježili prisutnost don Boscovih sinova na ovom podneblju; treći dio I donese obilat rod otkan je od 12 manjih cjelina koje upotpunjuju prikaz salezijanske plodonosne prisutnosti u BiH donoseći uz ostalo i dio iz Kronike salezijanske zajednice u Žepču i izvatke iz Knjige dojmova.

O segmentu monografije koji govori o interakciji žepačkog KŠC-a i ostalih Centara koji su u Sustavu katoličkih škola za Europu, govorio je mons. Ivica Božinović, v.d. predsjednika Pedagoškog vijeća spomenutog Sustava. Naglasio je kako je riječ o trajnom spomenu na 25 obljetnicu dolaska salezijanaca, ali i podsjetniku „što je sve trebalo proživjeti i preživjeti od onoga, danas već dalekog 13. rujna 1995. kada su trojica salezijanaca nakon šesnaest sati puta iz Zagreba došla nadomak Žepča da bi se stiglo do današnjega dana“.

U više je navrata citirao riječi biskupa u miru Pere Sudara koji je u monografiji prigovorio o značaju i ulozi ove družbe u odgojno-obrazovnom radu među katoličkim školama. „Mi smo ove škole, istina, nazvali za Europu. Ali ne da bi u njima poučavali o vrijednostima i vještinama s kojima će naši učenici lakše otići i snaći se u zemljama Europske unije, nego da istinske vrijednosti Europe njeguju i brane u BIH“, citirao je mons. Božinović te iznio niz statističkih podataka u sedam KŠC-ova u BiH koje u ovoj školskoj godini pohađa 2 687 učenika u osnovnim i 1 410 u srednjim školama, s time što je ukupan broj do danas odškolovanih đaka  koji su pohađali škole Sustava katoličkih škola za Europu 16 765: a od toga 6 564 u osnovnim i 10 201 u srednjim školama. „Iz žepačkog Centra izašlo je 2 462 učenika“, naveo je Božinović te poručio: „Ova knjiga skinula je prašinu zaborava koja s vremenom pada po našoj prošlosti. Skinula i otkrila ljepotu Božjeg djela učinjenog preko sinova don Bosca koju ne treba kriti. Treba joj se zahvalno diviti i iz nje crpiti snagu u budućnosti.“

U svom osvrtu na monografiju novinar i publicist Brane Vrbić je kazao da je monografija nastajala dvije godine. Naglasio je kako je „ovo salezijansko djelo ono najvrjednije i najljepše što je žepački kraj dobio nakon rata.“ „Želio sam ispričati priču koja će bit satkana od brojnih razgovora, sjećanja, izjava, izviješća, kronike… Ali da sve to bude jedna zaokružena cjelina, jedna priča koja ne ostavlja čitatelja ravnodušnim“, istaknuo je autor knjige. Kazao je da je zbog same strukture djela i izvora, najzahtjevnije bilo posložiti kronotop – protok, i usklađenost, vremena i prostora.

Potom je izdvojio pet dijelova koji su mu se na poseban način urezali u srce: najprije činjenica da su salezijanci došli u BiH 1995. godine, dok još rat traje i kada toliki iz nje nastoje otići; razgovori s tri prva salezijanca koji su stigli u Žepče: danas pokojnim don Ambrozijem Matušićem, don Stjepanom Matijevićem i don Tihomirom Šutalom; otkriće da je prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler i osobno posjetio Sv. don Bosca te da je o njemu opširno pisao u Vrhbosni kao i to da su salezijanci 1943. razmišljali o dolasku u BiH i to u Bistricu kod Žepča; zatim, preventivni don Boscov sustav utemeljen na ljubavi, što ovu školu izdvaja od svih drugih škola u BiH; potom jednostavnost, prostodušnost i poniznost žepačkih salezijanaca jer s vrata salezijanske kuće nitko nije vraćen, a da mu se nije pomoglo ili pokušalo pomoći.

Za djelovanje salezijanaca u Žepču i u BiH je rekao da je to rijeka koja se račva u više rukavaca: Najuočljiviji je odgojni i obrazovni rad,  tu su Omladinski centar i Oratorij, rad sa salezijancima suradnicima, iznimno bogata kulturna djelatnost, sportski dio djelovanja te duhovno-pastoralno djelovanje žepačke zajednice i u BiH, i u Hrvatskoj, ali i šire…

Autor se posebno zahvalio salezijancima na ukazanom povjerenju, izdavačkoj kući Salesiani koja je pripremila knjigu za tisak, te svim onima koji su mu pomogli pri radu na monografiji.

„Mnogo je dobra poteklo iz salezijanske kuće na obalama rijeke Bosne…Koga je sve zahvatilo i do kuda je sve stiglo to dobro – možemo samo maštati. Putovi su Providnosti nedokučivi. Žepački su salezijanci tijekom tih dvadeset pet godina željeli svakomu koga sretnu ponoviti i utisnuti u srce riječi svojega utemeljitelja: ‘Jedino vjera može u svako vrijeme i u svakoj životnoj dobi učiniti čovjeka sretnim na zemlji i u vječnosti,’“ kazao je na kraju svog izlaganje Brane Vrbić.

Program su moderirali Luka Širić i Maja Spajić. Izvedene su i tri glazbene točke učenika Centra i Glazbene škole Katarina Kosača Kotromanić. Na kraju predstavljana upućene su riječi zahvale donatorima koji su pomogli izdavanje monografije te uručene zahvalnice za dugogodišnju suradnju pojedincima, institucijama i tvrtkama, predvođenim vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem. Cijeli susret je završen prigodnim domjenkom. Učenici i djelatnici su blagdan zaštitnika Centra proslavili skromnije, zbog trenutnog stanja u BiH i svijetu, nego prethodnih godina u petak 29. siječnja.

Brane Vrbić