29 sij.

Dragi učenici KŠC-a “Don Bosco”, poštovani djelatnici, želim vam svima sretan Dan KŠC-a, blagdan našeg dragog don Bosca. Siguran sam da u nebu nema korone i da je don Bosco, danas kad ga slavimo kao svoga zaštitnika, pokrenuo stanovnike neba i da oni slave nebesko slavlje bez maski. Mi ipak moramo s maskama. Sve vas molim da stavite maske kad god ste u većoj skupini.

Koliko je nas ovdje, naših imena, barem je toliko naših osobnih nebeskih zaštitnika okupljeno danas s don Boscom i s Marijom Pomoćnicom. Nije li nam don Bosco obećao da će onaj tko uđe u njegovu salezijansku ustanovu imati posebnu Gospinu zaštitu. Prema tome, imamo razloga vjerovati da se nebo raduje danas s nama jer je Isus i nama u nebu pripravio mjesto.

Obilježavamo također prvih 25 godina salezijanske prisutnosti u BiH. Čast mi je pozdraviti dvojicu naše braće don Mirka i don Tihomira, koji su dobar dio svoga života uložili u ovu zajednicu i u ovu ustanovu. Radujemo se što će nam se danas pridružiti i don Stjepan Matijević.

Velik je broj Žepčaka, vaših očeva i braće, sudjelovao u izgradnji KŠC-a u ovih 25 godina,  pa se i njih spominjemo i preko vas im upućujemo iskrenu zahvalnost. S puno su znoja zaliveni ovi zidovi i cijeli ovaj prostor, ali zato je Žepče dobilo ustanovu na koju može biti ponosno.

Do sada je u ovom KŠC-u završilo školu 2 363 mladih (TOŠ 1404, OG 959). Mnogi su od njih vaša braća i/ili sestre, prijatelji i već su preuzeli i preuzimaju važne odgovornosti. Pozdrave im šaljemo bilo da su u Žepču ili širom svijeta i poručujmo da ne zaboravljaju don Bosca i Mariju Pomoćnicu, a mi danas i za njih molimo.

Od početka našeg djelovanja u Žepču našli su se mnogi ljudi koji su s naklonošću gledali na ovo djelo i pomogli u njegovu ostvarenju. Počevši od uzoritog kardinala koji nas je pozvao u svoju nadbiskupiju, preko Općine koja nam ustupi ovaj prekrasni dio Žepačkoga polja i podrža izgradnju, do naših dobrotvora u RH, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Americi.

Svi su oni bili uvjereni da radimo dobru stvar za naše mlade. Njihova je srca Bog potaknuo da s tolikim sredstvima sudjeluju u ovome što je prvo Božje pa onda naše. Svima njima izražavamo našu duboku zahvalnost i molimo Boga da im uzvrati svojim blagoslovom.

Ovom se prigodom sjećamo i naših pokojnih učenika i djelatnika i želimo ih uključiti u ovo slavlje. Oni su bili dio nas i ostaju. Čekaju nas na drugoj strani obale života.

Naši djelatnici –  spremačice, domari, kuharice, majstori u radionici, poljoprivredna struka, administrativno osoblje, ravnateljice, profesori, pedagozi, vjeroučitelji – svatko od njih na svoj se način ugrađuje u ovu ustanovu i u vaše živote, draga mladosti. Svima zajedno i svakome osobno želim reći “hvala” za svaki uloženi napor i za vaš doprinos da ova ustanova bude na ponos i diku ovome kraju i našem narodu u njemu.

A vi, naši učenici, vi ste razlog našeg poziva i postojanja. Danas vas don Bosco grli u svojoj kući i snažno vam iz neba poručuje: “Ne bojte se!” Hrabro kročite ovom zemljom i budite uz pomoć neba (Isusa, sakramenata, svetaca) i uz podršku vaših odgojitelja graditelji boljega svijeta i nebeskog kraljevstva. Don Bosco vas želi vidjeti sretne ovdje i u vječnosti.

Živjeli!