27 stu.

Glavno odredište našeg putovanja bila je Crpna hidroelektrana  „Čapljina“, a posjetili smo ga 21. listopada ove godine. Dug i naporan put nadoknadili smo dobrom atmosferom. Stigavši u HE, slijedilo nam je gotovo kilometar dugo pješačenje kroz tunel, no dobro nam je došlo nakon ljenčarenja u busu. Već pri samom ulasku mogao se čuti rad turbine. Zbog tog zaglušujućeg zvuka teško nam je bilo pratiti voditelja postrojenja dok je govorio o CHE. Ona se nalazi na donjem toku rijeke Trebišnjice. Gradnja je počela 1972., a kada je puštena u pogon, krajem 1979. godine, njena snaga iznosila je više od 50% snage ostalih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme sa svojim dimenzijama bila je izuzetan građevinski pothvat. Toga smo bili svjesni tek nakon što su nam pokazali turbinu. Bila je na osam metara dubine. Nakratko smo ostali u šoku shvativši da moramo sići do nje niz usko, a naizgled i nesigurno stubište. Kada smo uspjeli sići, voditelj nam je objasnio način na koji radi crpna hidroelektrana. Saznali smo kako u Europi imaju svega tri CHE, a da je ova s najboljim faktorom korisnosti jer gubi samo 26% snage na vraćanje vode u gornji kompenzacijski bazen. Domaćini su svoju zahvalnost iskazali okrijepivši nas narom, mandarinama i keksićima. Nakon stručnog dijela putovanja dušu smo odmorili u Međugorju, a tijelo u Mostaru, točnije u Mepas Mallu. Zatim smo opušteno krenuli natrag, prema našemu Žepču.

Martina-Magdalena Jukić, III.m TOŠ