25 tra.

Rano ujutro, 15. travnja 2016. godine, krenuli smo na svoje studijsko putovanje. Ravnatelj Centra, don Milan Ivančević, udijelio nam je Božji blagoslov i s ravnateljem Tehničko-obrtničke škole, prof. Marinkom Antunovićem, zaželio sretan put. Pomalo je bilo hladno, ali se ubrzo pojavila pokoja zraka Sunca. Pomislila sam u sebi: „Oh, kako je samo divna ova naša Bosna i Hercegovina!“ I sve je polako bivalo toplije, i u srcima i u prirodi koja nas okružuje. Mnogima od nas bio je ovo prvi posjet Hercegovini. Dao se primijetiti i tračak uzbuđenja na svakome od nas. Po dolasku u Mostar prvo smo s našim profesoricama i razrednicom Anitom Pranjić prošetali starim dijelom grada. Vidjeli smo Stari most. Predivno! Bilo nam je još toplije! Grad je bio prepun turista. Svi su bili zadovoljni i sretni. Okrijepili smo se hladnim sladoledom i otišli pred tržni centar Mepas Mall. Dočekali su nas bivši učenici KŠC-a, a sada mostarski studenti. Kako je samo sve brzo prošlo! Bilo nam je i žao, ali nismo ni slutili  kako najbolje tek dolazi. Krenuli smo prema Međugorju. Iako smo bili već pomalo umorni, još uvijek smo sa znatiželjom iščekivali ono što slijedi… Na jednome ulazu natpis: Majčino selo. Kakav je to natpis i što se krije iza njega? Ušli smo u dvorište u kojemu je vladao spokoj, čuo se samo pokoji cvrkut ptičica. Vidjeli smo dosta malih kuća, a iz jedne je dopirala melodija predivnih glasića. Dočekala nas je jedna blaga žena. Ispričala nam je kako je nastalo Majčino selo i tko ga je utemeljio. Tu žive mali anđeli koji nemaju roditelje, a njihove im tete pružaju normalan obiteljski život. Uspješno se školuju i studiraju. Bili smo znatiželjni pa smo počeli postavljati pitanja. Tek tada sam uspjela primijetiti pravu zainteresiranost na licima svojih školskih kolega. Vrijeme je tako brzo proletjelo, a mi smo trebali posjetiti još jednu zajednicu. Zajednicu bivših ovisnika. Tamo su nas dočekala dva mladića i uvela u kapelicu. Počeli su sa svojim životnim svjedočanstvima. Ostali smo zatečeni. Otvorili su svoje duše pred nama, dali nam savjete i upozorenja. Pokazali su nam i svoju radionicu gdje nastaju prava remek-djela, mozaici, krunice, razni ukrasi. Sve to stvaraju vlastitim rukama. Dan smo završili šetnjom Međugorjem i zajedničkim druženjem. Došlo je i subotnje jutro. Doručak, a potom spremanje. Hodali smo do Brda Gospina ukazanja i u tišini molili krunicu. Gospi je svatko od nas uputio osobne molitve. Polako smo se vratili do crkve. Zatim smo posjetili II. sajam cvijeća „Flora Herc 2016.“ u Herceg etno selu u Međugorju. Stručne radionice na sajmu pripremili su profesori i studenti Agronomskoga i prehrambeno-tehnološkoga fakulteta u Mostaru. Nakon radionica bio je ručak i razgledavanje izloženoga cvijeća. Vremena je bilo sve manje i manje, a mi smo morali krenuti dalje. Otišli smo u Stolac vidjeti Nekropolu stećaka na Radimlji. Ondje smo čuli dosta o povijesti stećaka. Saznali smo mnoge podatke iz srednjovjekovne povijesti koje do tada nismo znali. Ovo se studijsko putovanje dojmilo mnogih od nas. Na trenutak smo mogli osjetiti slabosti drugih ljudi i uvidjeti koliko je opasnosti u životu u koje nesvjesno upadamo. A ono najbolje od svega je što smo se, kao razred, zbližili. Mnogo toga smo i naučili. Ne samo vezano uz svoju struku, nego i uz život općenito. Gledala sam Neretvu i o svemu tome razmišljala. Iako je hladna, ima i ona svojih ljepota, baš kao i ljudi.

  (Antonia Bonić IIIa)