Duhovna obnova daje snagu duši i tijelu. Tom snagom su se napunili svi razredi, od prvoga do trećega, u ponedjeljak, 14. ožujka 2016. godine. Maturanti su duhovnu obnovu imali kroz prva tri korizmena ponedjeljka u našim svetištima: Komušini, Maglaju i Olovu. Svi smo pozvani iskusiti ljubav Boga, Boga koji oprašta, tješi i nadu daje.

Sjedim zamišljena u dvorani našega Centra. Oko mene sjede moji prijatelji i školski vršnjaci. Dvoranu je ispunjavalo šuškanje i žamor. Sa svih strana mogla sam čuti brige koje su mučile srednjoškolce. Sve školske brige sastale su se na jednome mjestu. Ja sjedim, slušam, a u isto vrijeme sam negdje daleko, razmišljam, iščekujem… Odjednom stade ispred nas jedan svećenik. Bio je to don Damir Stojić. Žamor je utihnuo i sve su oči bile su uprte u njega. On je započeo susret pričom o Ocu koji žrtvuje vlastitoga Sina za spas ljudi. Naime, strašan virus napao je čovječanstvo i jedino krv toga malog dječaka mogla je ljudima spasiti živote. Otac pristaje i žrtvuje vlastitoga Sina za spas čovječanstva. No, vrijeme je odmicalo i ljudi su polako počeli zaboravljati žrtvu koju je Sin podnio za njih. Sva patnja i bol koju su prošli i Sin i Otac sada biva zaboravljena jer su ljudi brzo zaboravili svoju prošlost. „Mi smo se naviknuli na križ.“, rekao je don Damir. I uistinu je tako. Križ je postao običan predmet koji se nalazi na našim zidovima, a koji mi više ne primjećujemo. Pogledamo li nekada taj križ? Gledamo li Sina koji za nas proživje toliku patnju, bol i nepravdu? Jesmo li zahvalni Ocu za lijek protiv najgorega virusa –grijeha?

Meni križ daje snagu. On je neiscrpno vrelo ljubavi i milosrđa koje mi pruža utjehu i zaštitu. Kada pogledam križ, ispuni me tolika radost jer znam da će me, kada padnem pod tegobama života, za ruku uzeti netko jači od mene. On će me čvrsto držati i hoditi sa mnom.

Susret smo nastavili meditacijom. Gledajući video koji prikazuje događaje iz Isusova života od Velikoga četvrtka pa sve do smrti i uskrsnuća, pjevali smo Krunicu Božanskomu milosrđu. Božje milosrđe je poput Sunčevih zraka. Ono otapa led ljudskih srca, tjera tamu s naših očiju i osvjetljuje staze kojima hodimo. Ono je prožima svaku poru svemira i snaga njegova nema granica.

Sabrani u svojoj šutnji i zamišljenosti, zajednički smo se pomolili.

Susret smo zaključili svetom misom koju je predvodio don Mihovil Kurkut.

Anamarija Matijević, III. a