Pepelnica, početak korizme, početak četrdesetdnevnoga hoda. Na sam dan Pepelnice slavljena  je sveta misa i obred pepeljanja u našemu Centru. Svetu misu je predvodio don Milan, ravnatelj Centra. U dubokoj šutnji, neki još pospani, a neki zamišljeni, slavili smo svetu misu. Ta šutnja kao neki znak pripreme i promišljenosti uvela nas je u korizmu, u vrijeme promišljanja, pokore, posta, molitve, milostinje, odluke, zaziva… Na tome putu Bog nam daje priliku napustiti stare izgažene staze i krenuti novim putevima. Bog nas poziva da stanemo pred sebe i razmislimo koji ćemo put izabrati. Svi smo pozvani u korizmi zaorati neku novu brazdu i posijati novo plodonosno sjeme kako bi iz pepela niknule bolje odluke i bolja djela. Zbog toga korizma i počinje obredom pepeljanja. Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti! Sjeti se da je iznad tebe Svevišnji, da si ti samo prah koji vjetar nosi, ali u Božjoj svemoći taj prah postaje čovjekovo tijelo i duša – neraspadljivi, besmrtni i vječni. I zbog toga: Obrati se i vjeruj Evanđelju!

U vrijeme korizme odričemo se nekih svojih navika. I ove godine svojim odricanjem i svojom humanitarnom akcijom pomoći ćemo djeci u Ruandi. Ovo je prvi korak našega puta. Kroz ovih četrdeset dana nastojat ćemo izgraditi novu stazu i utrti novi put u vremenu milosti.